Italijanska vlada suočena sa štrajkom radnika i pritiskom gazdi je bila neodlučna da zatvori neesencijalnu proizvodnju kako bi se borila protiv pandemije koronavirusa. Sada se radnici u Lombardiji pripremaju za generalni štrajk koji će pratiti i ostatak zemlje. Sprema se novi nemirni period. Koronavirus stvara ozbiljnu ekonomsku i socijalnu krizu u Italiji koja nije viđena decenijama. Rezovi u javnom zdravstvu i malodušni stav Konteove vlade u prvim sedmicama izbijanja epidemije su doveli do sadašnje situacije. Rastući broj umrlih (22. marta broj umrlih je bio 5,476) i zaraženih (22. marta skoro 60,000) izaziva neviđeni osjećaj ljutnje i raširenog preispitivanja sistema.
[Source]
Nekoliko postepenih mjera vlade su dovele do potpunog zaustavljanja svih aktivnosti: škole, univerziteti, barovi, restorani i veliki broj trgovina je zatvoren. Značajan broj letova i željezničkih linija je otkazan. Niko ne može izaći iz komšiluka u kojem živi, ne možete slobodno hodati, čak ni sami, daleko od svog stana.
Hešteg #Istayathome je svugdje. Izgleda tako da se primjenjuje na sve, osim na radnike. Fabrike, kol centri i kancelarije su bile otvorene sve do prošlog vikenda. Gradski autobusi su prepuni ljudi. Ovo su situacije koje stvaraju idealne uslove za širenje virusa, a držanje razmaka od jednog metra između ljudi je praktično nemoguće. Svi vide da mi govorimo o klasnoj diskriminaciji gdje su virusu najizloženiji radnici i njihove porodice.
Pritisak radnika, pritisak gazdi
Pristisak da se potpuno zaustavi proizvodnja nije došao samo od radnika, koji su pokrenuli niz divljih štrajkova od 11. marta, već od guvernera i nekoliko gradonačelnika sjevernih dijelova Italije. Lokalne medicinske institucije su bile vrlo zabrinute da će doći do kolapsa cijelog zdravstvenog sistema.
Raspoloženje za potpunom blokadom fabrika je raslo svjetlosnom brzinom. Gazde, sindikalne vođe i vlada su 14. marta postigle dogovor da fabrike i kancelarije ostanu otvorene "pod punom sigurnosti", što je izazvalo nemir među običnim radnicima. Mala indikacija toga je bio uspjeh našeg poziva "Radnici nisu potrošni", koji je za 48 sati dobio skoro 300 pristalica (uključujući poslovođe, sindikalne aktiviste itd.).
U subotu 21. marta, sa tragičnim vijestima o rekordnom broju od 700 umrlih u 24 sata, vlada je satjerana u ćošak. Nakon sastanka sa sindikatima i unijom poslodavaca, Konte je proglasio da će vlada zaustaviti proizvodnu aktivnost, sa izuzetkom proizvodnje esencijalnih dobara i usluga. Radnici su osijetili da su osigurali djelimičnu pobjedu.
Lobiranje je počelo već narednog jutra, 22. marta.
Vinćenco Boća, predsjednik organizacije poslodavaca Konfindustrija je u pismu zatražio od premijera Kontea da ograniči zatvaranje kompanija iz nekoliko razloga, eksplicitno uključujući i rizik da će kompanije "ostati bez novca." Boća je takođe zatražio od vlade da "procijeni potrebu mjera kako bi se izbjegli negativni uticaji na dionice naših kompanija". Na kraju je rekao da će poslodavci zatvaranjima kompanija "izgubiti nadu" za investiranjem!
Suočeni sa najozbiljnijom zdravstvenom krizom od Drugog svjetskog rata, vladajuća klasa je stavila profit iznad zdravlja ogromne mase stanovništva. Odgovor je bio trenutan! Dekretom u nedjelju naveče zabrana je skinuta sa velikog broja sektora.
Od odbrambene do avio industrije, od tekstilnih do hemijskih fabrika, kol centara i banki, dekret ne samo da je sadržavao odluku da esencijalni sektori ostanu otvoreni već i "strateški"sektori koji su od nacionalnog interesa!
Posljednju riječ oko ovoga dekreta će imati prefekti u svakoj provinciji...nakon što pregledaju certifikaciju kompanije!
Mauricio Landini, generalni sekretar CGIL-a, je zbunjeno izjavio: "nismo se oko ovoga teksta složili". Ovo se često događa kada vjerujete samo u pregovore a ne u snagu klase koju predstavljate!
Događaji u Italiji još jednom potvrđuju čuvenu rečenicu iz Komunističkog manifesta: "Moderna država je komitet za upravljanje zajedničkim poslovima cijele buržoazije."
Za generalni štrajk!
U vrijeme pisanja ovog teksta došlo je do niza štrajkova u nekoliko fabrika na sjeveru zemlje. Landini je u intervjuu za nacionalni radio jasno izjavio da sindikat "podržava svaki štrajk na koji pozovu lokalni sindikati i radnički komiteti" i da "smo spremni za generalni štrajk". Generalni štrajk je zakazan za srijedu.
Boća je uvrijedljivo odgovorio da "ne vidi korist od generalnog štrajka" i da ne trebamo slati "negativne poruke"!
Sindikati trebaju pozvati na generalni štrajk kako bi se zaustavio rad svih neesencijalnih fabrika čiji rad nije važan za vanrednu situaciju, a u isto vrijeme zahtijevati provođenje sigurnosnih mjera za sve radnike koji rade u esencijalnim sektorima.
Kroz iskustvo nekoliko prošlih sedmica, jasno je da ne možemo vjerovati gazdama i vladi da će zaštititi naše zdravlje. Komiteti radničke kontrole moraju biti uspostavljeni širom zemlje. Oni trebaju odlučiti koja proizvodnja je esencijalna za vrijeme vanredne situacije.
Pandemija koronavirusa mijenja stavove i navike miliona ljudi koji dolaze do zaključka da je fundamentalna suprotnost u društvu između interesa kapitalističke manjine i proleterske većine. Ovi interesi su nepomirljivi.
Kada vanredna situacija završi, klasna borba (koja je sada u ranoj fazi) će udariti kao grom iz vedra neba. Marksisti u Italiji se pripremaju za ove događaje punom intervencijom u sadašnjoj vanrednoj situaciji.