"Ove jeseni je previše ljudi zanemarilo savjete i preporuke." Ovo je objašnjenje za smrtonosni talas koronavirusa, koji je pomeo Švedsku krajem novembra, koje je javnost dobila od strane švedskog premijera Stefana Lovfena. Dok krivicu prebacuje na javnost, ubjedljivo je ćutao o odgovornosti vlade za decenije štednje na zdravstvenom sistemu, desetkovanjem osoblja iz sektora njege za starije osobe i malim kapacitetom za testiranja. Sada je ta ista vlada primorana da uvede nekoliko mjera kojima se duže vrijeme opirala. Nažalost, za sve ovo je prekasno. Prošlog proljeća i ljeta, švedska vlada i njihovi plaćenici u Agenciji za javno zdravstvo obećavaju da će njihova strategija biti povoljna po Švedsku, gledajući dugoročno. Državni epidemiolog Anders Tegnel rekao je u intervjuu za Fajnenšl Tajms u maju: "Tokom jeseni desiće se drugi talas, Švedska će imati jak imunitet i broj slučajeva zaraze će sigurno biti nizak." Ideja je bila da se ne sprovodeći zatvaranje (lockdown) i dopuštajući ograničeno širenje zaraze da dođe do kolektivnog imuniteta, u Štokholmu vjerovatno već u maju.
[Source]
Agencija za javno zdravstvo je nerado govorila o "imunitetu krda", barem ne javno. Ali interna korespodencija dokazuje da je njihova strategija upravo to. Anders Tegnel je 16.marta u intervjuu za Aftonbladet rekao: "Bili smo pažljivi sa korištenjem termina "imunitet krda" upravo iz tog razloga što odaje utisak da se radi o predaji, a to uopšte nije slučaj. Ali... (vjerovatno) će do toga doći. Ne možemo ovo staviti pod kontrolu ni na jedan drugi način."
U proljeće, kada je SZO govorila "testovi, testovi, testovi", švedska Agencija za javno zdravstvo je tvrdila da "u ovom stadijumu ne postoji medicinska potreba za tim i da pojedinac zna da li je prisutna infekcija zapravo KOVID-19". Herijet Volber, imenovana kao koordinator za nacionalna testiranja u maju, objašnjava novinarima da se "Agencija za javno zdravstvo jednostavno isključila iz testiranja i praćenja kontakata kao načina za suzbijanje infekcija. To nije plan strategije".
Propala strategija
Činjenice su sada jasne: švedska taktika je propala. Sa 87,83 smrtnih slučajeva na 100 000 stanovnika, Švedska je prošla daleko gore nego neke države sa puno restriktivnijim mjerama i sličnim zdravstvenim sistemom, kao na primjer Danska (23,66), Finska (10,24) i Norveška (8,43). Sva slatkorječiva obećanja političara i njihovih predstavnika su se ispostavila kao apsolutno neostvariva.
Cijenu je platilo skoro 10 000 umrlih, kao i njihova rodbina i oni koji su zarobljeni u staračkim domovima, klinikama i bolnicama. Radnici su slabo plaćeni, rade za dvoje i prisiljeni su da idu na posao bez lične zaštitne opreme.
U novembru, novine Opštinskog radničkog sindikata su razgovarale sa jednom pomoćnom zdravstvenom radnicom koja objašnjava kako su njene kolege bile u suzama kad su shvatili šta drugi talas nosi sa sobom. "Mi bi se trebali klonirati, nema nas dovoljno... već smo umorniji nego inače. Postoji rizik da će nas potpuno iscrpiti što će rezultirati sa još više bolesnih. To je začarani krug, bolje da su nas više zaposlili."
Švedski medicinski radnici su odradili skoro 2,2 miliona prekovremenih sati tokom prvih osam mjeseci u 2020. godini. Na odjelu intenzivne njege u Karolinska University Hospital radnici su bili primorani da rade smjene od 12,5 sati. "Ovo je kao noćna mora koja se stalno vraća", komentarisala je jedna medicinska sestra.
Dok se štedi na zdravstvu i njezi starijih, vlada je odvojila 25 milijardi evra za rekordne pakete pomoći u slučaju krize za privatne biznise, a Centralna banka je ponudila jeftine pozajmice kompanijama i bankama da bi razdijelila još 160 milijardi. Vlada je očito spremna da uradi daleko više za profit nekoliko stotina milijardera, nego da spasi živote ljudi.
Promjena politike
Sa skoro 10 000 mrtvih i drugim talasom van njihove kontrole, švedski zvaničnici su primorani da se djelimično povuku. Novi vanredni zakon je najavljen 8. januara čime je vlada zatvorila trgovine, teretane i javni prevoz.
Par nedjelja prije Božića, zatvorene su više srednje škole i tako će ostati najmanje do 24. januara. Srednje škole za uzraste od 13 do 15 godina se takođe mogu zatvoriti iako Agencija za javno zdravstvo i dalje tvrdi da bi trebale raditi gdje god je moguće. Maske za lice, protiv kojih je Anders Tegnel dugo govorio, sada su preporučene ali samo u javnom prevozu u slučaju gužve. Ali vlada i Agencija za javno zdravstvo uporno odbijaju da priznaju da je nešto pogrešno sa švedskom strategijom. Začuđeno tvrde da i dalje postupaju u skladu sa inicijalnom strategijom i da se samo prilagođavaju "novonastalim situacijama". Sada im je sve jasnije da je ovu fikciju sve teže prodati.
Početkom pandemije većina radnika je podržavala vladine mjere i samopouzdanje je bilo na visokom nivou. Međutim povjerenje u vladinu politiku se raspalo. Samo 47 posto populacije sada vjeruje Agenciji za javno zdravstvo, koja je imalu podršku velike većine na proljeće. Nakon početnog talasa, socijaldemokrate su takođe na istom nivou popularnosti kao i prije pandemije.
Njihovoj popularnosti zasigurno ne doprinosi ni činjenica da političari i visoko rangirani zvaničnici ni sami ne poštuju svoje preporuke. Sam premijer je nekoliko dana nakon svog roditeljskog govora u kome grdi mlade ljude za nepoštovanje preporuka, primjećen u šoping centru za vrijeme božićnih praznika gdje je odlučio da popravi svoj sat. U međuvremenu, Dan Elijason, generalni direktor švedske Agencije za nepredviđene situacije, odlučuje da otputuje na Kanarska ostva da proslavi Božić sa svojom porodicom uz objašnjenje: "Ja sam to smatrao potrebnim." Nakon mjeseci prebacivanja krivice na mlade govoreći im da su oni odgovorni za širenje virusa, sve većem broju ljudi je ovog licemjerja preko glave.
Najavljene mjere su jasan rezultat panične reakcije vlade na njihovu očitu grešku i na sve manju podršku među masama. Priznati bilo šta od ovog bi značilo odreći se prestiža, tako da su odlučili ostati nijemi.
Ove nove mjere neće biti dovoljne jer ne adresiraju glavne izvore širenja virusa kao niti glavne slabosti. Vlada i dalje odbija da prebaci značajnu količinu novca u zdravstvo, koje je na dosta mjesta već bilo u kritičnom stanju čak i prije pandemije. Agencija za javno zdravstvo tvrdi da su domovi za stare i radna mjesta glavni izvori zaraze. Ipak oni ne rade ništa po pitanju prenaseljenih domaćinstava u siromašnim četvrtima. Što se tiče radnih mjesta, vlada strogo preporučuje rad od kuće, ali ovo je nemoguće za 93 posto "plavih ovratnika" koji ne mogu raditi od kuće. Nije iznenađujuće da je rizik smrti od KOVID-19 četiri puta veći za ljude sa nižim primanjima.
Da stvarno vode računa o životima, vlada bi uvela mjere koje podrazumijevaju zatvaranje neesencijalnih proizvodnih djelatnosti i usluga. Međutim ovo se pokazalo kao nemoguće i nezamislivo u okvirima kapitalizma. Kapitalistički način proizvodnje ima za cilj samo jednu stvar: stvaranje profita za manjinu.
Ko je odgovoran?
Od ljeta se političari raspravljaju koga okriviti za hiljade smrtnih slučajeva. "Vlada Švedske hladnokrvno je dopustila veliko širenje zaraze u Švedskoj," rekla je Eba Buš-Tor prošlog ljeta, lider hrišćanskih demokrata. Zapravo je njena stranka odgovorna za njegu starijih osoba u Štokholmu, gdje je najviše ljudi umrlo. Osim toga, stranka je nedavno izglasala zatvaranje opštinske njege za starije osobe u Hudingu. "Vlada je odgovorna i vrijeme je da se ta odgovornost i zahtijeva", rekao je Džimi Okeson ispred rasističkih, desničarskih Švedskih Demokrata - uprkos činjenici da je njegova stranka u početku potpuno podržavala strategiju vlade i da se pokazala kao stranka koja podržava sprovođenje mjera štednje u opštinama kojima upravljaju.
U junu je lider konzervativne Umjerene stranke Ulf Kristerson tvrdio da "nesposobnost" vlade rizikuje stavljanje Švedske na kraj onih država koje će imati pristup vakcini. Ne uzimajući u obzir činjenicu da je vlada 1992. rukovođena njegovom strankom progurala privatizaciju švedske proizvodnje vakcina. U martu je rekao kako je "neprihvatljivo što je nekoliko regija upozorilo na nedostatak osnovne medicinske opreme" i da bi vlada trebala naložiti Nacionalnom odboru za zdravstvo i socijalnu skrb da "vodi i koordinira kupovinu, skladištenje i distribuciju lične zaštitne opreme”. Ali desnica je zajedno sa Socijaldemokratama ogolila veliku zalihu za vanredne situacije koja je nekada postojala u Švedskoj. Uz to, desničarska Rajnfeldova vlada rasprodala je državnu apoteku odmah nakon što je ukinuta odgovornost države za zalihe lijekova i opreme.
Desničari mogu koliko god žele skidati krivnju sa sebe, ali je činjenica da su na vlasti u 20 regija od ukupno 21 regije i to u onima koje su u švedskom sistemu odgovorne za zdravstvenu zaštitu. Štokholmom, Vestra Gotalandom i Skaneom, u kojima živi skoro polovina stanovništva, upravlja konzervativna Umjerena stranka. Ne može se reći da su ove regije na bilo koji način bile bolje pripremljene za pandemiju ili da su brže djelovale kada ih je pandemija pogodila. U Štokholmu gdje je Umjerena stranka na vlasti već 14 godina, zaštitne opreme kao što su maske i zaštitna odjela ponestalo je nakon samo četiri dana.
Ova takozvana politička „rasprava“ samo je šarada. U stvarnosti su krivi i desnica i Socijaldemokrati koji su iscrpili socijalnu pomoć rezovima i privatizacijom. Desnica je ovdje naravno najveći krivac, a prema tome i najveći licemjer. Odgovorni su za veliki broj smrtnih slučajeva u prvom i drugom talasu jer im je prioritet profit, a ne ljudski životi.
Kapitalizam je zakazao – borimo se za socijalizam!
Ovu katastrofu je bilo moguće izbjeći. Zemlje poput Kine, Tajvana, Novog Zelanda i Islanda su skoro u potpunosti zaustavile širenje pandemije sprovođenjem više mjera - zatvaranjem, masovnim testiranjem i praćenjem kontakata. U kineskom gradu Ćingdao otkriveno je 12 slučajeva KOVID-19 nakon čega je testirano svih devet miliona stanovnika tog grada. Ovaj primjer pokazuje kako se širenje virusa može zaustaviti.
Ako je takvo nešto moguće u Kini gdje vlada kapitalistička diktatura, onda se može pretpostaviti šta bi bilo moguće u socijalizmu sa planskom ekonomijom. U kapitalizmu preovladavaju slijepe tržišne snage i goli profitni interesi. Potpuno drugačiju situaciju bismo imali da su najveća preduzeća nacionalizovana, pod radničkom kontrolom i da se ekonomija organizuje za potrebe većine. Potrebno je koristiti nauku i sve resurse na svjetskom nivou planski usmjeriti. Tako bi se osigurala sredstva za potpuno iskorjenjivanje virusa čak i bez vakcine.
Umjesto toga, Švedska je pokazala neuspjeh i neefikasnost kapitalizma.
Dok država isplaćuje plate krupnom kapitalu koji je zadnjih godina zaradio milijarde profita - koji i tokom pandemije ostvaruju profit - mnogi sitni poslovi su na rubu propasti. Radnici u hotelima, restoranima, uslužnom sektoru su suočeni sa otkazima ili smanjenjem radnih sati. Otkazi koji su planirani u javnom sektoru privremeno zaustavljeni vanrednim vladinim finasiranjem, ali prije ili kasnije ovog novca će nestati. Tad će se rezovi nastaviti.
Mnogi radnici koji su proglašeni herojima su u kolektivnim pregovorima u oktobru dobili neznatno povećanja plata, dok će ubrzo od države dobiti konačnu nagradu - otkaz i nezaposlenost. Ekonomska kriza nije prouzrokovana pandemijom, pa joj tako neće doći kraj sa jenjavanjem iste. Kapitalistička kriza će prije ili kasnije uticati i na industrijski sektor i radnici koji su do sada bili na sigurnom zahvaljujući odsustvu, više neće biti bezbijedni.
Lideri Socijaldemokrata su kao i desnica javni branioci kapitalističkog sistema. Oni se opiru poduzimanju bilo kakvih mjera koje mogu naštetiti profitu kapitalista. Program borbe protiv pandemije mora dati riješenje za hitne potrebe društva i ne treba mariti za imovinska prava kapitalista i njihov profit. Oni koji moraju platiti krizu su kapitalisti, a ne radnici. Pozivamo radničku klasu da se bori za socijalistički program, za koji smatramo da mora uključivati:
- Masovno proširenje zdravstvene zaštite, sa brzim obukama i boljim uslovima koji mogu potaknuti bivše zdravstvene radnike da se vrate profesiji. Raspoređivanje zdravstvene zaštite u sklopu nacionalnog plana i izvršenje eksproprijacije bilo koje kompanije koja odbije prihvatiti kontrolu radnika.
- Povećanje testiranja, kao i aktivno praćenje kontakata.
- Smanjenje veličine odjeljenja u školama zapošljavanjem radnika i zahtijevanje zgrada koje bi omogućile socijalnu distancu. U slučaju izbijanja zaraze, radnici, učenici i njihove porodice moraju biti testirani u roku od 24 sata.
- Punu naknadu za sve koji su pozitivni na virus i moraju ostati kod kuće.
- Punu naknadu i brzu obuku za nezaposlene koji su spremni da pomognu u socijalnom sektoru, uz zagarantovano stalno zaposlenje nakon pandemije.
- Obustavljanje svih rezova, skraćeno radno vrijeme i poboljšanje uslova u sektoru javnog prevoza. Povećanje broja vožnji kako bi se spriječila gužva.
- Ličnu zaštitnu opremu koju plaća poslodavac, za sve radnike koji nisu u mogućnosti da rade od kuće.
- Zatvaranje svih neesencijalnih radnih mjesta na kojima nije zagarantovana sigurnost radnika od zaraze koronavirusom, uz puno plaćanje radnika. Ovo bi trebali odrediti službenici za bezbjednost ili odbori radnika izabrani odozdo.
- Eksproprijaciju praznih luksuznih apartmana kako bi se smanjila prenatrpanost. Zabranu deložacija i uvođenje godišnjeg odmora za one koji su pogođeni krizom.
- Finansijsku pomoć malim preduzećima, ali ne i velikim kompanijama koje bi trebale koristiti svoj nagomilani profit. Ako to ne mogu ili ne žele, velike kompanije treba odmah eksproprijirati.
- Zabranu otpuštanja, nehotično smanjenje radnog vremena i rad sa skraćenim radnim vremenom. Ako kompanije tvrde da ne mogu priuštiti zadržavanje svih radnika, moraju dati radnicima na uvid poslovne knjige. U slučaju da neka kompanija to stvarno ne može priuštiti, treba biti nacionalizovana bez naknade kako bi spasila egzistenciju radnika.
Neuspjeh rješavanja pandemije je neuspjeh kapitalizma. Da bismo se borili protiv KOVID-19, moramo se boriti protiv kapitalizma.