Peking je tokom krize iz 2008. godine spasio svjetski kapitalizam. Sproveli su najveći fiskalni poticaj u istoriji, od preko 500 milijardi funti. Da nije bilo ovog poticaja, i globalne potražnje koju je stvorio za sirovinama i drugim dobrima koji su, kao posljedica, bili potrebni Kini, ova finansijska kriza pretvorila bi se u pravu depresiju. Kriza koja se upravo stvara pred našim očima je mnogo ozbiljnija nego ona od prije 10 godina. Ali ovog puta, Kina neće moći spasiti svoju, a kamoli svjetsku ekonomiju.
[Source]
Iz Pekinga su već izjavili da je stopa izvoza pala sa 7,9% na godišnjem nivou u decembru 2019. godine, na -17,2% u februaru. Ove cifre vjerovatno nedovoljno prikazuju kolaps u proizvodnji, jer je vrlo vjerovatno da su izvoznici pravili spisak inventara dok su radnici bili u samoizolaciji, tako da je proizvodnja možda značajno niža nego što ove cifre pokazuju. Zapravo, izvoznici su povećavali zalihe više nego što je uobičajeno, zbog nesigurnosti koju je prouzrokovao Trampov trgovinski rat, tako da je ova rupa možda još veća.
Bez obzira na to da li će Kina uspjeti da se uskoro “vrati u normalu” ili ne, njen izvoz će ostati u dubokoj krizi. Da bi moglo da se izvozi, treba neko ko će uvoziti. Ali ostatak svijeta, pogotovo Evropa i SAD, najveća tržišta Kine, ulaze u produženi karantin, a situacija uzrokovana ekonomskom krizom izazvao je upravo ovaj karantin. Kriza će imati dugoročne, dugotrajne i ozbiljne posljedice. Stoga je jasno da će izvoz iz Kine biti u minusu godinama.
Nasljeđe iz 2008.
Nezaposlenost u urabanim dijelu populacije je službeno dostigla 6,2% u februaru, najviše što je vlada ikada priznala. U Fajnenšl Tajms-u piše da:
“Prema indeksu CMB-a (China Merchants Bank) koji koristi satelitske snimke da prati noćnu aktivnost, od ponedjeljka, 9. marta, nešto ispod 60% od 143 većih industrijskih postrojenja širom zemlje je nastavilo sa radom. G7 mreže, novoosnovano preduzeće, koje prikuplja podatke sa GPS-a od otprilike 20% kineskih teretnih vozila, izdaje dnevni račun koji pokazuje brzu sanaciju kamionskih dostava koje inače obavljaju veće kompanije, ali to je samo postepeni napredak u zajedničkim pošiljkama, koje koriste manja preduzeća. Kad se poredimo ovo sa početkom februara kad su ovi podaci izgledali “prilično loše”, velike pošiljke fabrikama i gradilištima skočile su na oko 60% najviših vrijednosti u novembru. Ali manje pošiljke su na samo 26% “ne zato što nema vozača, nego zato što nema narudžbi”, kaže Sun Fangjuan, direktor G7.” (Fajnenšl Tajms, 10.3.2020.)
Usred rastuće krize, otkriveno je da je način na koji je Kina prebrodila krizu 2008. godine, fiskalni poticaj, samo utabao put još opsežnijoj i destruktivnijoj krizi danas, “uništavajući sredstva za sprječavanje (budućih) kriza” da citiramo Komunistički manifest.
Nagomilani dug stvoren tim fiskalnim poticajem otežava današnje napore. Dok kineska vlada nudi jeftine kredite, novi ukupni kapacitet kreditiranja objavljen ove sedmice je samo 78 milijardi dolara. Uporedimo ovo sa američkim Federalnim rezervama koje ove sedmice pumpaju bilione dolara u bankarski sistem. Čen Julu zamjenik guvernera Narodne banke Kine, rekao je za Fajnenšl Tajms da centralna banka namjerava da održi “normalnu monetarnu politiku”, upozoravajući da bi to “izbjeglo uvođenje negativnih stopa”. (Fajnenšl Tajms, 18.03.2020)
Očekuje se da će poticaj uslijediti nakon što ekonomija izađe iz karantina (kad god to bilo), ali da će to biti mnogo manje nego 2008. godine. Zašto?
Ukupni dug u Kini je oko 310% državnog bruto proizvoda. Prije poticaja iz 2008. godine, bio je pola od toga. Ovo je svjetski problem – Kina je zaslužna za 80% porasta duga u novonastalim tržištima od 2008.
Poticaj iz 2008. godine je možda pomogao ekonomiji da raste, ali je postavio temelje za dubinu nadolazeće krize. Nije iskorišten socijalističkom metodom planiranja radi zadovoljavanja potreba, nego u kapitalističkim metodama špekulacije i kreditima. Postignut je tako što su kineske državne banke posuđivale novac lokalnim vladama i drugima da troše uglavnom na infrastrukturne projekte. Kao rezultat, dugovi su se napuhali. Prema Rojtersu 2019. godine “Službeno, loši krediti kineskih komercijalnih banki iznosili su ukupno 1,5 biliona juana. Ali neki analitičari kažu da je taj dug čak 14 puta veći, jer kreditori koriste razne metode da sakriju pravu cifru.
Svaki novi fiskalni poticaj dovoljno velik da spasi svjetsku ekonomiju mora biti mnogo veći od onog iz 2008. godine. Ali kineski finansijski sistem je već začepljen lošim kreditima, i još jedan veći poticaj bi samo još više povećao već velik dug.
Štaviše, glavni kanal za poticaj iz 2008. godine bio je sektor nekretnina. Od 2008., lokalne vlade su posuđivale ogromne sume novca od kineskih državnih banaka za finansiranje infrastrukturnih projekata. Ovako je poticaj iskorišten. Ali kineski zakon im zabranjuje otplaćivanje ovih dugova kroz poreze. Umjesto toga, finansiraju se tako što prodaju javno zemljište (uglavnom nakon što su prije toga odatle ilegalno tjerali seljake). 2018. godine kineske lokalne vlade povećale su svoje prihode od ukupne prodaje zemljišta za skoro 40%.
Kula od karata
Njihove nestabilne finansije su stoga došle do toga da zavise od sve većeg tržišta nekretnina i cijena zemljišta. Ako oni propadnu, neisplaćeni dugovi kineskih lokalnih vlada, a zatim i banaka, bi naglo porasli. Kina bi bila epicentar nove finansijske krize.
Trenutna kriza bi mogla dovesti upravo takav kolaps na kineskom tržištu nekretnina do kritične tačke. “Prodaje kuća širom 30 najvećih kineskih gradova opala je za više od 80% u prve tri sedmice februara u poređenju sa istim periodom prošle godine…Prodaje zemljišta su sad na manje od četvrtine prosječnog nivoa” (Fajnenšl Tajms 10.03.2020.)
Vlasništvo nad nekretninama u Kini je već veoma visoko. 90% kineskih domaćinstava posjeduje bar jednu nekretninu; 35% posjeduju dvije ili više. Bilo je vrlo malo prostora da se mjehur kineskih nekretnina naduva još i prije krize. Nemoguće je vidjeti kako to sada može raditi.
Ovo objašnjava nesposobnost Kine da ovog puta vrati svijet sa ivice depresije. Nijedna od kontradikcija iz 2008. godine nije riješena. Iznosi svjetskog duga su veći nego što su bili 2007-8. Pored toga, ovo je raspad odnosa na svjetskom nivou. Umjesto da uskoči kao novi vođa globalizacije i povede svijet iz krize, Kina se prepušta teorijama zavjere o tome kako je virus stvorila američka vojska. Od ove krize se ne može pobjeći, nigdje u svijetu. Nema izlaza u kapitalizmu, kao što je to Kina upravo otkrila. Samo planiranje ekonomije kroz javno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju nas može izvesti iz ove krize.